Među novijim pojavama na splitsko –
dalmatinskoj umjetničkoj sceni NUS-u pripada istaknuto mjesto pošto
uspješno povezuje, koordinira i uvjerljivo angažira oko iste
trans-artističke manifestacije ( siječnja 2012. godine ) cijelu
kreativnu jezgru ne jedino Splita i Regije ( AAA, Udruga Kvart,
Mavena, DADAnti, k tome niz individualnih i skupnih prinosa zajedničkom
dešavanju osmodnevnog programa 2012. ) već i veoma raznovrstan, a
aktualan spektar sudionika iz drugih gradova i regija Republike
Hrvatske ( Zagreb, Varaždin, Rijeka, Pula, Dubrovnik ... ), te iz
inozemstva, čime na artistički relevantan način privlači i dovodi
u Split respektabilan broj sudionika, projekata, posjetitelja, te
neosporno pozitivno i plodotvorno djeluje na formiranje osviještenog
javnog mnijenja o ključnim, „gorućim“ problemima, „tabuima“,
kontraverzama i pitanjima društvenog života u gradu, iz ne samo
lokalne već globalne perspektive suvremenih europskih i svjetskih
previranja i dešavanja.
Da je riječ o značajnom projektu
potvrđuje i zavidna stručna i medijska pozornost koja je tijekom
cijele 2012. godine pratila svekolike izložbe, projekcije, tribine,
umjetničke akcije u koje je NUS bio uključen i kao (su-)
organizator i kao akter dešavanja.
Putem svih tih događaja Split se kao jedno od najvažnijih domaćih kulturnih središta s pravom legitimira kao uistinu snažna, živa, intelektualno otvorena, demokratična i – last but not least – hrabra i pravdoljubiva društvena sredina, spremna na zdravo i samosvjesno sučeljavanje i s najtežim problemima suvremenog svijeta uopće i tranzicijskih, postkomunističkih zemalja posebice – putem novih, suvremenih umjetničkih praksi koje se više ne svode na puku estetsko – dekorativnu funkciju konzumerističkog, komformističkog građanskog društva već zahtijevaju refleksiju i direktno sudjelovanje u svim životnim procesima dane sredine i svijeta. Imajući te ciljeve u vidu, zajedno s težnjom promocije i prezentacije mladih neafirmiranih, dedostatno afirmiranih ili pak nepravedno diskriminiranih, marginaliziranih, proskribiranih, „outsider“-iziranih, „tabuiziranih“ umjetnica/-ika i njihovih poetika, metodologija i praksi u različitim medijima, kao nosivi, orijentacioni naziv izložbe i popratnih dešavanja manifestacije NUS 2013 odabran je upravo izazovni „tehnički termin“ – TABU ( kako se, notorno je poznato, i prečesto nazivaju – sex shop-ovi, „opsceni i opskurni“ kafići, barovi, diljem Lijepe Naše, Ex – YU i svekolike planete Zemlje ). Odnosi moći ( uz pojam „tabu“ svakako ide i pojam „mana“, a odnosi se na strukturu, hijerarhiju i dinamiku funkcioniranja „moći“ ), dominacije / potčinjenosti, birokracije i užitka, opscenosti Vlasti, nesvjesne i osviještene ( hotimične, zakonodavne, „nepisane“ i „pisane“, ćudoredne i -nepoćudne ) strane „mračnog predmeta“ zvanog u Polineziji i, eto, u nas „tabu“ ( za anglosaksonsko „područje“ – TABOO ) nipošto se ne svode na arhaične ili pak suvremene oblike seksualnosti ( premda se, po mišljenju odnosno teoriji S. Freuda, po „Totemu i tabuu“, na seksualnosti temelje ), pa pozivamo i artiste i publiku da posvete barem dio kritičke pozornosti i ostalim aspektima te veoma intrigantne i kompleksne problematike.
Branko Cerovac
TABOO
HERE & NOW
01
2013
„Not one of them would sit down, or
eat a bit of any thing ... On expressing my surprise at this, they
were all taboo, as they said; which word has a very comprehensive
meaning; but, in general, signifies that a thing is forbidden ...
When any thing is forbidden to be eat, or made use of, they say, that
it is taboo.“
James Cook, 1777
James Cook, 1777
Tematski ističući staru polinezijsku
riječ „tabu“ ( = taboo ) o kojoj je mislio i pisao za Zapad,
Europu i Novi Svijet već slavna stara morska kuka - kapetan Cook,
1777. godine, radeći predano na kolonizaciji i eksploataciji
novootkrivenih „divljih“ dijelova planete, što je pak tradicija
koja u vrlom novom svijetu ( Brave New World, NWO ) ni 2012. nije
posustala niti definitivno malaksala, štoviše, veoma je
uznapredovala, globalno gledano – NUS (Organizator) dakle usmjerava
pozornost artista i svekolike (ne-) kulturne javnosti ( i pitome i
divlje, u smislu „divlje misli“ ) na jedan od temeljnih „mračnih
predmeta“ kojim se, u stvari, intenzivno bavi od dana osnutka NUS-a
i od prvog izdanja Festivala ( u – i – kod Akvarija na Bačvicama,
pred skoro punih godinu dana ).
Kako istaknuh u uvodu, fenomenologija i
povijest „tabua“ povezani su dubinski sa sveukupnom poviješću
zabrana, ludila, nadzora, sankcioniranja, kontrole, represije,
opresije, depresije, zatvora, ludnica, „umobolnica“, svetosti /
grešnosti, prekršaja, kršenja tabua / zakona, nepisanih i (pro-
)pisanih, psihoanalize, antipsihijatrije, arheologije znanja na način
jednog M. Foucaulta, koji je itekako dobro razumio Artaudov esej o
„Ubijenom Samoubojici“ ( Van Gogh –u ), na kojeg od srca
upućujem sve urbane „indie-jance“ s naše posthistorijske i
posthumanističke Sierra Tarahumare. Ta povijest Svetog i Grešnog,
Obvezatnog i Zabranjenog ne posustaje ( osim za površne ili
„naivne“, „nevine“ konzumente iste ) niti u novopostalim
uvjetima „simulacije povijesti“ i nevjerojatnog spektakla navodno
„apsolutno de-tabuizirane“ razvijeno – građanske „suvremene
civilizacije“, pune svakojakih sekulariziranih, profaniziranih
„idola“, „fetiša“ i „totema“, „srušenih tabua“ i
hiper – tetovaža ( tattoo-a ), pirsinga i svakojakih čuda i
perverzija kakvih valjda nije bilo ni u staroj dobroj „divljoj“
Polineziji Kapetana Kuke (), čak ni
u svijetu Petra Pana i pionira diznifikacije svijeta Walta Disneya.
Kvazi – racionalna vjera u tobožnju „detabuizaciju“ u
postmodernim kondicijama New World Order konstelacije „moći“ kao
dominantne prefiguracije „mane“, „moći“, Poretka, Zabrane,
„tabua“ – od „pušenja“ do „rušenja“ ( NWO Kule
Babilonske, naročito ) s određenom hijerarhijom i dinamikom upravo
idealno omogućuje „bezazleno“, hipokrizijsko prešućivanje,
zataškavanje najtvrdokornijih tabua NWO-a i manje razvijenih
„divljih“ perifernih državica i provincija. Strahovlada Poretka
tolika je da imperativ potiskivanja, autocenzure i cenzure itekako
uspješno štiti UPRAVO TO, TAJ TABOO, tu „svetu tajnu“ monstr –
golotinje „Cara“ i Trajanovih kozjih ušiju.
PRIVIDNI PAD / SLOM TABUA
Prividni pad, slom svih „starih“,
„prezrenih“, „provaljenih“, „odbačenih“ idola, fetiša,
totema i tabua: seksualnih, vjerskih, metafizičkih, ideologijskih,
političkih, naravno da omogućuje svim tamnim, za površnu a inertnu
svijest „nesvjesnim“ demonima suvremenog građanskog društva da
neometano i dalje „ rade – svaki – svoj – posao“, što je
ona famozna mantra tolikih naših veoma viokomoralnih, „legalistički“
nastrojenih / rastrojenih funkcionera iz institucija Vlasti, Poretka,
i središnjeg i s krajeva te mrežaste hobotnice „mudre vladavine“,
kontrole i uprave.
Odnos vlasti, umjetnosti i kriminala –
na čijoj artističkoj dekonstrukciji intenzivno rade i brojni
sudionici i simpatizeri NUS – a ( 2012, 2013 ) eksplicite
tematiziram, propitujem, opisujem i kritiziram već barem dvadesetak
„tranzicijskih“, „postkomunističkih“ godina, a specijalno od
ne tako davne 2006., 2007. godine kad sam artikulirao koncepciju
izložbe „Art & Criminality“ ( Festival FONA 2007 ):
Umjetnost i kriminal: Artaudov ubijeni samoubojica, te ukazujem na
znatan porast interesa artista i kolega za tu i srodne teme – u
međuvremenu, kasnije, varirane na raznolike načine od naših
umjetnika poput Siniše Labrovića ili pak nedavno medijski naveliko
razglašene „artističko – pušačke“ izložbe pod nazivom
„Tabu“ ( a moglo bi i Tabak & Tabakera, preciznije ) – koja
je postavljena ubrzo nakon objave NUS-ova naziva – TABU u tekstu
Natječaja.
Dok čekamo na zaključenje natječaja odnosno na odabir radova i dešavanja iz programa NUS 2013 koji se odnosi na puno šire ali i puno radikalnije impostiranu problematiku tabua i njegova pozitivnog / negativnog djelovanja na društvenu zajednicu i individue, upućujem mlade umjetnike na sjajne uzore među starijim konceptualistima, postkonceptualistima, body-artistima, no-artistima, performerima i (novo-) medijskim artistima ( od vremena neodadaista, fluxusovaca i pionira Conceptual Art-a, inozemnih i domaćih te „ex.jugoslavenskih“: Nova umjetnička praksa ) čiji radikalniji radovi i prakse nadilaze i predratne i poratne „granice“ slobode mišljenja, umjetničkog stvaralaštva i ponašanja diljem „jugoslavenskog“ odnosno „Ex – Yu“ poprišta, s kojeg će – neopterećeni vetom na „tabu-teme“ – i mlađi umjetnici, vjerujem, imati što reći, izložiti i izvesti u Splitu početkom „nemoguće“ postapokaliptične 2013. godine nakon Isusa Krista. No, dovoljno je spomenuti jednoga: T.Gotovca aka A. Lauera. I uzdat' se u Isusa, onog – Plastičnog. I u Plastic Art. NO TABOO.
Dok čekamo na zaključenje natječaja odnosno na odabir radova i dešavanja iz programa NUS 2013 koji se odnosi na puno šire ali i puno radikalnije impostiranu problematiku tabua i njegova pozitivnog / negativnog djelovanja na društvenu zajednicu i individue, upućujem mlade umjetnike na sjajne uzore među starijim konceptualistima, postkonceptualistima, body-artistima, no-artistima, performerima i (novo-) medijskim artistima ( od vremena neodadaista, fluxusovaca i pionira Conceptual Art-a, inozemnih i domaćih te „ex.jugoslavenskih“: Nova umjetnička praksa ) čiji radikalniji radovi i prakse nadilaze i predratne i poratne „granice“ slobode mišljenja, umjetničkog stvaralaštva i ponašanja diljem „jugoslavenskog“ odnosno „Ex – Yu“ poprišta, s kojeg će – neopterećeni vetom na „tabu-teme“ – i mlađi umjetnici, vjerujem, imati što reći, izložiti i izvesti u Splitu početkom „nemoguće“ postapokaliptične 2013. godine nakon Isusa Krista. No, dovoljno je spomenuti jednoga: T.Gotovca aka A. Lauera. I uzdat' se u Isusa, onog – Plastičnog. I u Plastic Art. NO TABOO.
Branko Cerovac
Član Stručnog žirija
NUS-a 2013
